Pitaj i bit će ti dano
petak, 21.03.2008.
Evo ne znam što da pišem budući da nam je na izletu bilo lijepo i bez ekscesa pa stavljam Miladojku (novo).
petak, 22.02.2008.
Osvrt na predstavu "Romeo i Ofelija, Julija i Hamlet"
Posao kritičara je težak jer uvijek mora težiti negativnoj kritici koja je čitateljima zabavnija, pa se tako više čita, a s druge ga strane upravo zbog toga nitko i ne voli. Tako da sam odlučio ovome pristupiti kranje oprezno kako ne bih nikoga uvrijedio, a kako bih mogao krajnje objektivno kritizirati predstavu, ili bolje reći performans.
U početku sam umalo stao iza riječi prof. engleskog kad je predstava počela u interakciji s publikom čija je funkcija u predstavi nikakva, ali tokođer ne ostavlja ni traga na publici koja je vjerojatno već zaboravila da je nešto zaokruživala, a mislim da je krajnje bez veze što je jadna čistačica morala ostati duže u građevinskoj školi samo da bismo mi zaokružili par slova na papiru koji nije ostavio nikakav dojam. Štoviše, nakon toga su gledatelji od dosade izrađivali barčice upravo od tih papira.
Da, zaista sam pomislio da je predstva moderna svinjarija nastala kasapljenjem Shakespearea, da, možda i jest, ali ja to ne bih smio reći.
Segmentirani tekst je relativno dobro posložen, izgovaraju ga pravi glumci pa to onda i zvuči relativno dobro. Ples je bio relativno dobar, ali nedovoljno dirljiv i previše hladan. Mladi glumci u usponu su možda čak i najsvjetliji dio predstave, jest da možemo se složiti da ima onih koji bi se samo htjeli pokazivati, ali i nešto onih kod kojih se uistinu osjeća kazališni duh. No ipak mislim da oni drže cijelu predstvu jer su ostali elementi zapravo relativno bezlični i goli.
Malo mi se zavrtjelo od one silne vrtnje gledališta pa mi je to možda malo utjecalo na kritiku. Bar su nam dali jastuke na kojima ćemo sjediti kad smo već iskrivili kičmu na tome na čemu smo već sjedili.
I tako je sve ovisilo o kraju predstave koji je odlučivao hoće li to biti svinjarija ili ne. Rascjepkavši Shakespeareove ljubavnike i isprepličući ih, na kraju su proljevanjem otrova i umirivanjem tog kaosa što su ga mladi glumci utjelovili, zapravo uspješno odaslali poruku o postojanosti ljubavi na neki drugi, nekonvencionalan način.
Da zaključimo, iako je predstava relativno gola te prepuna neusmjerene kreativnosti, nekako su uspjeli reći što su htjeli. Recimo da je zapravo to možda i najbitnije u umjetničkom izražavanju. Da poruka dospije do publike.
